Živjeti da bi se propovjedalo

  Veliki Mak Dizdar u svojoj pjesmi Modra   rijeka završava ovako…ima jedna modra rijeka, valja nama preko rijeke. Svaka rijeka ima dvije obale. Jedna poznata na kojoj živimo, druga tek u slutnjama, naznakama… Naš je Zlatko, dopustite da ga zovem našim i mi koji mu nismo rod – jer on je bio naš; ne samo bio dobar doktor, požrtvovan, jednostavan…on je bio naš prijatelj. Znao si da si u sigurnim rukama i da će sve učiniti da ti pomogne. I znam samo jedno – da njega nije bilo, danas nebih ovdje stajao. Zato mu jedno veliko hvala! Svaki je čovjek bogatstvo zemlje, kao što reče jedan moj stari profesor dok još bijah na fakultetu: svaki je čovjek Božji poljubac zemlji. Završio je život na jednoj strani rijeke „p reko slutnje preko sumnje valja rijeku prijeći“ , vjerujem da će te dobri Lađar prevesti preko rijeke na drugu stranu – stranu gdje nema suza, muke i patnje, tamo gdje slutnja postaje stvarnost. Nama će ostati sjećanja na druženja, razgovore, savjete, pomoć koju smo dobili

Školska je godina iza nas. Usprkos praznicima već se razmišlja o slijedećoj. Kakva će biti? Na koji će se način raditi? Kako će se školska godina približavati sve više će biti u fokusu. Osobito će biti sve glasniji pobornici protiv jednog i to izbornoga predmeta – vjeronauka. U ovom kratkom razmišljanju posvetiti ću nekoliko redaka upravo tom predmetu. I to onom koji mi je po failu najbliži – Katoličkom vjeronauku. Ako ne želite da se vidi dno potoka dovoljno je uzeti štap, baciti veliki kamen i zamutite vodu i počnete se derati kako je ova voda zagađena, mutna, štetna po zdravlje. Što više bacate kamenje i lupate štapom voda će biti sve mutnija i ljudi će povjerovati da je voda opasna po zdravlje, pa i život. Sve mi se nekako čini da se slično radi i kad je o ovoj temi riječ. Često se može čuti kako Hrvatska mora biti sekularna država. Država to jednostavno ne može biti.U tom bi slučaju bila diktatura. Država može biti samo laička, društvo može biti sekularno ili težiti tome ili j