Da - dijalogu
Školska je godina iza nas. Usprkos praznicima već
se razmišlja o slijedećoj. Kakva će biti? Na koji će se način raditi? Kako će
se školska godina približavati sve više će biti u fokusu. Osobito će biti sve
glasniji pobornici protiv jednog i to izbornoga predmeta – vjeronauka. U ovom
kratkom razmišljanju posvetiti ću nekoliko redaka upravo tom predmetu. I to
onom koji mi je po failu najbliži – Katoličkom vjeronauku.
Ako ne želite da se vidi dno potoka dovoljno je
uzeti štap, baciti veliki kamen i zamutite vodu i počnete se derati kako je ova
voda zagađena, mutna, štetna po zdravlje. Što više bacate kamenje i lupate
štapom voda će biti sve mutnija i ljudi će povjerovati da je voda opasna po
zdravlje, pa i život. Sve mi se nekako čini da se slično radi i kad je o ovoj
temi riječ.
Često se može čuti kako Hrvatska mora biti
sekularna država. Država to jednostavno ne može biti.U tom bi slučaju bila
diktatura. Država može biti samo laička, društvo može biti sekularno ili težiti
tome ili jednostavno to izbjegavati. Svako trabunjanje o sekularnoj državi i
nije ništa drugo nego trabunjanje i teorijsko neznanje o ustrojstvu i smislu
države. Stoga je otužno slušati naše političare, medijske djelatnike i
kojekakve aktiviste raznih udruga o tome kako se Crkva ne smije baviti
politikom. Ako želi neka osnuje stranku pa uđe u politički život. U laičkoj
državi Crkve se može, smije baviti politikom,dapače i mora, ali ne smije se
baviti državom, ući u strukture države.Zahtjev da se izbaci vjeronauk iz
školskog sustava u ime sekularnosti države – ne drži vodu, ali može se
razgovarati o tome sa stajališta laiciteta ( neutralnosti) države.
Da bi se izbjegla pristranost države uveden je
vjeronauk za vjerske zajednice a za one koji ne žele uvedena je etika ili nešto
drugo.Prigovor o diskriminaciji ne stoji jer država je svakom omogučila da
izabere slobodno što će i kako će. Jasno mi je da se nećemo svi složiti o nekim
stvarima, ali uvijek stoga postoji prostor za razgovor, traženje najboljeg
rješenja. Država bi bila diskriminatorna kada bi samo jednima dala nešto a
drugima to isto uskratila.
Način na koji to pokušavaju riješiti takozvani
sekularisti više liči na boljševizam u kojem se pomoću državnog represivnog
aparata nastoji riješiti taj problem – ibaciti vjeronauk iz škola. Umjesto
razgovora, izmene argumenata na najgrublji način, džonom ide se na dio građana
države koji su odabirom vjeronauka kao izbornog predmeta izrazili želju da bude
dio odgojno obrazovnog sistema. Na takav tip postupaka nećemo i ne želimo
pristati. Razgovor da – bezobrazluk ne. Argumenti da – sila ne! Vjernici, bilo
koje vjeroispovijesti nisu građani drugog reda pa da im se može reći – marš van!
Sve što se traži valja argumentirati, uvažavati,
uvijek težeći za dobrobit društva i pojedinca. Uvijek u istini.
Primjedbe
Objavi komentar