„Učitelju, gdje stanuješ?“ (Iv 1,38)

 

Žena, prestrašena sa psićem u naručju, velikih očiju ispunjenih strahom i neizvjesnošću okreće se na sve strane pred razrušenom zgradom i s nevjericom u glasu govori – živi smo, živi smo… To jedan mali isječak koji mi se duboko urezao u sjećanje toga kobnog 29. prosinca prošle godine. Mnogima je vjerojatno promaknuo uslijed užasa rušenja, smrti, prašine, straha.

Slijedili su novi prozori smrti, straha, razaranja svega ljudskoga. Izbila na površinu malenost čovjeka…ali i veličina Čovjeka u čovjeku. Stotine, tisuće ljudi pohrlile su u pomoć ne misleći na sebe, na opasnost. Misleći samo na jedno – pomoći drugome.

Rušilački pohod potresa nije štedio ljude, životije, biljke, , kuće stanove, sakralne objekte. Svijet se jednostavno rušio. Nestajali su snovi, planovi, želje, nade, umišljenosti,. Nestajale su sve naše „kule u zraku“, svo naše uzdanje u snagu razuma, znanosti. Snaga razaranje nije pitala koje je tko nacije, vjere, nevjere, ideologije, svjetonazora,političkog opredjeljenja, napredan, nazadan, ruralan ili urban.

Taman sam se spustio iz jednog stana u potkrovlju i sišao u dvorište kada je toga 29. prosinca najprije zatutnjalo a onda se potreslo svom silinom. Promatrao kuće kako se ljuljnju, naginju, stenju, zemlja postala valovita, ljude kako izlijeću prestravljani iz svojih kuća u dvorišta. Pitaju me čudna pitanja: da li me bilo strah? Naravno da te uhvati frka. Lupa, drma. Turnji, fijuće i sam se ljuljaš .

I sam živim u razdrmanoj kući, gledam napukle stropove, zidove, osluškujem škripu greda spreman na juriš prema vratima, ne mogu u svoju crkvu jer je zatvorena zbog opasnosti po ljude. Sretan da imam i to s mislima i osjećajima s onima koji su ostali bez najmilijih i domova.

                    *********************************

Za nas vjernike Biblija je knjiga Božjeg nadahnuća, knjiga Božje objave, ali isto tako i knjiga višestoljetnog ljudskog iskustva dobra i zla, lijepih i ružnih trenutaka. Uzleta i padova, vjere i nevjere…

Tražili su ljudi uzroke sreće, napretka ali i nesreće, nedaća. Zato je Biblija tako dragocjena knjiga za vjernika i nevjernika. Knjiga života i smrti.

Adam – h adamah – čovjek od zemlje, zemljani čovjek i to od plodne zemlje, jer g adamah znači plodna zemlja. Stvoren od prirode Božjim zahvatom, stavljen u prirodu da se njome koristi, da njome upravlja. Upravitelj, a ne vladar. Mudri upravitelj. Mnogi pitaju: da li je sve ovo Božja kazna ili gdje je Bog da sve to dopušta?

Sasvim pogrešno pitanje! Ispravno bi bilo: gdje je čovjek? Što je čovjek učinio toj zemlji? Kako njome upravlja? Upravo nas na sve to stalno upozorava papa Franjo.

Najvjerojatnije postavljamo isusu isto pitanje koje su postavili Ivanovi učenici: „ Učitelju, gdje stanuješ?“

Isusov odgovor je jednostavan; „ Dođite i videt ćete!“