„Učitelju, gdje stanuješ?“ (Iv 1,38)

 

Žena, prestrašena sa psićem u naručju, velikih očiju ispunjenih strahom i neizvjesnošću okreće se na sve strane pred razrušenom zgradom i s nevjericom u glasu govori – živi smo, živi smo… To jedan mali isječak koji mi se duboko urezao u sjećanje toga kobnog 29. prosinca prošle godine. Mnogima je vjerojatno promaknuo uslijed užasa rušenja, smrti, prašine, straha.

Slijedili su novi prozori smrti, straha, razaranja svega ljudskoga. Izbila na površinu malenost čovjeka…ali i veličina Čovjeka u čovjeku. Stotine, tisuće ljudi pohrlile su u pomoć ne misleći na sebe, na opasnost. Misleći samo na jedno – pomoći drugome.

Rušilački pohod potresa nije štedio ljude, životije, biljke, , kuće stanove, sakralne objekte. Svijet se jednostavno rušio. Nestajali su snovi, planovi, želje, nade, umišljenosti,. Nestajale su sve naše „kule u zraku“, svo naše uzdanje u snagu razuma, znanosti. Snaga razaranje nije pitala koje je tko nacije, vjere, nevjere, ideologije, svjetonazora,političkog opredjeljenja, napredan, nazadan, ruralan ili urban.

Taman sam se spustio iz jednog stana u potkrovlju i sišao u dvorište kada je toga 29. prosinca najprije zatutnjalo a onda se potreslo svom silinom. Promatrao kuće kako se ljuljnju, naginju, stenju, zemlja postala valovita, ljude kako izlijeću prestravljani iz svojih kuća u dvorišta. Pitaju me čudna pitanja: da li me bilo strah? Naravno da te uhvati frka. Lupa, drma. Turnji, fijuće i sam se ljuljaš .

I sam živim u razdrmanoj kući, gledam napukle stropove, zidove, osluškujem škripu greda spreman na juriš prema vratima, ne mogu u svoju crkvu jer je zatvorena zbog opasnosti po ljude. Sretan da imam i to s mislima i osjećajima s onima koji su ostali bez najmilijih i domova.

                    *********************************

Za nas vjernike Biblija je knjiga Božjeg nadahnuća, knjiga Božje objave, ali isto tako i knjiga višestoljetnog ljudskog iskustva dobra i zla, lijepih i ružnih trenutaka. Uzleta i padova, vjere i nevjere…

Tražili su ljudi uzroke sreće, napretka ali i nesreće, nedaća. Zato je Biblija tako dragocjena knjiga za vjernika i nevjernika. Knjiga života i smrti.

Adam – h adamah – čovjek od zemlje, zemljani čovjek i to od plodne zemlje, jer g adamah znači plodna zemlja. Stvoren od prirode Božjim zahvatom, stavljen u prirodu da se njome koristi, da njome upravlja. Upravitelj, a ne vladar. Mudri upravitelj. Mnogi pitaju: da li je sve ovo Božja kazna ili gdje je Bog da sve to dopušta?

Sasvim pogrešno pitanje! Ispravno bi bilo: gdje je čovjek? Što je čovjek učinio toj zemlji? Kako njome upravlja? Upravo nas na sve to stalno upozorava papa Franjo.

Najvjerojatnije postavljamo isusu isto pitanje koje su postavili Ivanovi učenici: „ Učitelju, gdje stanuješ?“

Isusov odgovor je jednostavan; „ Dođite i videt ćete!“

 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prva korizmena nedjelja

Jedna od bitnih oznaka kršćanstva jest – put, putovanje koje pretpostavlja jodanje. Korak po korak Kretanje prema… Sam Gospodin neprestano je u pokretu. Hodanje pak pruža mogućnosti raznoraznih susreta, novih otkrića sebe, svijeta, ljudi. Biti vjernik, znači stalno biti na putu, stalno otkrivati i približavati se cilju.Rast! Najbolja je to slika vremena u koje smo zakoračili. Zakoračiti znači krenuti, odvažiti se. Promjena u životu Isusa iz Nazareta dogodila se upravo u odlasku u pustinju. Tu je proveo 40 dana i piše da su mu se tamo dogodile dvije stvari; boravio je među divljim životinjama i anđeli su mi služili. Oboje. Ne može jedno bez drugoga. Odvažimo se i mi u ove korizmene dane poći, krenuti na duhovno putovanje, putovanje u unutrašnjost, u pustinju svoga života. Na tom putu otkrit ćemo; neprepoznate dijelove sebe koji nam se ne sviđaju, kojih se sramimo, kojih se bojimo – jednom riječju – mračne strane sebe. Svatko ih od nas ima. Bit će to strašan susret. Ali otkrit
Pročitajte više

Cvjetna strana Galileje

Svi imamo neke snove, planove, očekivanja. Značajka je to vrste koju nazivamo čovjekom. Zato je i iskovana ona narodna da nada umire posljednja. Kada želimo nekoga uvrijediti reknemo mu da nema mašte. Na tome počivaju sve ljudske djelatnosti, od umjetnosti, religioznosti, nauke. Ponekad se sve to ostvari, ponekad ne…Valja ih uvijek imati. Neki dan pročitah da svaki čovjek bez obzira bio vjernik ili nevjernik u Bibliji može pronaći mnoga nadahnuća.Teško da možemo bez nje razumjeti i našu zapadnu kulturu. Tako i mnogi kršćanski blagdani postali su dio života i vjernika i nevjernika. Svaki na ih svoj način doživljava. Svakom su na svoj način poziv na obnovu onoga vrijednoga u čovjeku Nalazimo se u teškim vremenima, vremenima kušnje, iskušenja, ali i vremenima zrenja. U ovim će vremenima mnogi vjernici od vjere otpasti, mnogi se nevjernici vjeri vratiti. Ovo je na neki način vrijeme prosijavanja. Mnogi kažu da smo uzletjeli, mislim da smo živjeli u svijetu prizemnosti, p
Pročitajte više

Dobri pastir

Corona, Covid-19 ili kako god sve ovo nazvali – naziv je manje važan od suštine i brojnih pitanja koja nam se nameću. Na neka imamo, na druga nemamo odgovora. Da nas je stislo – stislo nas. Da nam dalo misliti – dalo je. I tko zna kako će sve to završiti. Danas katolici slave nedjelju Dobrog pastira. Kroz sve ovo uskrsno vrijeme , a posebice na nedjelju Dobrog pastira otkrivaju Božje lice, način Njegovog djelovanja i promišljaju o svojoj crkvenosti čiji je eminentni izraz euharistija (misa).Možda i nije čudno, a možda je i čudo da nakon dužeg vremena opet mogu biti Crkva, jer tek po euharistiji i euharistiji oni jesu Crkva. Ona jest znak jedinstva ne samo duhovnog već i fizičkog. Mnogi ne shvaćaju i pitaju: što im sad to treba, imaju prijenose na tv, na društvenim platformama? Da bi bila euharistija,   Crkva važno je to fizičko zajedništvo. Stvarno. Slika Isusa kao Dobrog pastira a naroda kao stada možda se nekima danas čini anakronom, zaostalom, osobito u vremenu koje zagov
Pročitajte više