Obnova kao mantra ili stvarnost (Pepelnica)

Nešto sagrađeno, napravljeno naizgled može izgledati savršeno, ali nakon nekog vremena treba obnovu. Zapravo traži stalno ulaganje, brigu, čišćenje. U jednoj od prijašnjih župa ispred župne kuće uredio sam prekrasan ružičnjak. Pitale me susjede kako to da moje ruže tako bogato cvato i mirišu. Odgovor je bio jednostavan – stalna briga oko svake ruže i cijeloga ružičnjaka. Jednom prilikom ukesen posjetio me brat, odveo sam ga u župni vinograd. Ostao je začuđen i pitao me što radim da je tako rodan i grožđe tako zdravo. Tajna je bila u tome da sam svaki dan bio u vinogradu, pazio na njega.

Briga, pažnja i ljubav temelj su uspjeha.

Ovih godina poslije potresa toliko pričamo o obnovi kuća, zgrada, gospodarskih objekata.

Danas bih želio progovoriti o jednoj drugoj obnovi. O vjerskoj, duhovnoj i moralnoj obnovi. Obnovi koja započinje iznutra.

Današnjim danom ušli smo u posebno vrijeme te obnove – korizmeno vrijeme.

Da bui smo započeli bilo koju obnovu potrebno je najprije vidjeti stanje. Vidite prije nego smo započeli obnovu naše župne crkve morali smo ustanoviti kakvo je njezino stanje, otkriti oštećenja. Pronaći načine kako izvesti obnovu, a tek onda smo krenuli polako.

Tako isto je i u našem životu. Valja nam najprije otkriti one slabe strane, ona oštećenja u našim životima, u našoj vjeri u našim vjerničkim odnosima.

Vidjeti što i kako obnoviti sebe kao čovjeka, kao vjernika, posvetiti sebi pažnju. A onda krenuti.

Pred nama je to blagoslovljeno vrijeme, vrijeme šanse.