Hommage prijatelju dr Zlatku Demetru

 

Veliki Mak Dizdar u svojoj pjesmi Modra  rijeka završava ovako…ima jedna modra rijeka, valja nama preko rijeke.

Svaka rijeka ima dvije obale. Jedna poznata na kojoj živimo, druga tek u slutnjama, naznakama…

Naš je Zlatko, dopustite da ga zovem našim i mi koji mu nismo rod – jer on je bio naš; ne samo bio dobar doktor, požrtvovan, jednostavan…on je bio naš prijatelj. Znao si da si u sigurnim rukama i da će sve učiniti da ti pomogne. I znam samo jedno – da njega nije bilo, danas nebih ovdje stajao. Zato mu jedno veliko hvala!

Svaki je čovjek bogatstvo zemlje, kao što reče jedan moj stari profesor dok još bijah na fakultetu: svaki je čovjek Božji poljubac zemlji.

Završio je život na jednoj strani rijeke „preko slutnje preko sumnje valja rijeku prijeći“ , vjerujem da će te dobri Lađar prevesti preko rijeke na drugu stranu – stranu gdje nema suza, muke i patnje, tamo gdje slutnja postaje stvarnost.

Nama će ostati sjećanja na druženja, razgovore, savjete, pomoć koju smo dobili od tebe. Nikada neću zaboraviti ono veče u Vrhovcu kada smo u 1 sati poslije ponoći počeli raspravu o Hegelu…nismo je nikada završili, nadam se da ćemo jednoga dana to učiniti na drugoj obali modre rijeke

Ne želim ti pjevati hlalospjeve..bio si čovjek…to je dovoljno…čovjek koji je imao kao svi mi svoje uspone i padove, posrtaje i uspjehe. Ti si bio jednostavno – čovjek.

Danas s tugom i sjetom stojim ovdje, ali ponosan što sam te upoznao, družio se, prijateljevao s tobom.

Dragi Zlatko, mirno sjedi u Lađarevu lađu i sretan ti put na drugu obalu tamo gdje smrti nema tamo ćeš naći nove prijatelje i čekati stare kada i mi budemo pozvani da prijeđemo rijeku.