Nosite nadu u sebi
Dragi prijatelji,
postoje vremena sjetve, vremena žetve, vremena tuge i vremena radosti, vremena pretilosti i vremena gladi, postoje vremena….
Ništa nepoznato kroz povijest ljudskoga roda. Ništa nepoznato ni u povijesti Crkve, ni u vjerničkoj povijesti.
Naravno da postoje danas strahovi. Oni su normalni, jer suočavamo se s nečim nepoznatim, ali opasnim. Nečim i kad preživimo sve to – ostavit će dugotrajno posljedice u našim životima ( pojedinaca i društva).
Ovo je naš hod kroz pustinju. Prilika da skupimo hrabrost i suočiti se sa svojom pustinjom, svim svojim iluzija, prividima o vlastitoj veličini, sposobnosti, vlastitim ograničenostima.
Izraelski je narod lutao pustinjom 40 godina da se suoči s onim iza i onim ispred sebe, da umre sve ono staro i iz pustinje iziđe sve ono novo rođeno u suočavanju s pustinjom.
Vidim mnogi se ljute na odluke pape, biskupa, mnogi su bijesni, mnogi osuđuju, a mnogi se ne libe i najnižih uvreda, makar sebe smatraju vjernicima. Kao imaju pravo na sve. U blizini Isusa kao nema zla.
Neka se samo sjete kakvi su bili najbliži oko Isusa, recimo Petar, Juda….
Drugo što često zaboravljamo da je euharistija Božji dar, a ne pravo. Bog može kroz određeno vrijeme uskratiti svoj dar. Biskupi su pastiri kojima je od Krista povjerena briga za vjernike. Oni nose najveću odgovornost. Da li se uvijek dobro snađu? Naravno da ne. Naravno da i oni kao ljudi pogriješe. Naše je da im pomognemo. Ne osudama! Nego molitvom, ohrabrenjima. Najlakše je osuđivati.
Ovo je vrijeme čišćenja, obnove, prilika za izađemo iz vjerničko obredne rutine i da razvijamo u sebi čežnju za onim što nam je sada uskraćeno; zajedništvom, Riječju i euharistijom.
Vidim, javljaju se razni proroci tame, beznađa, ukazivači na grijehe ( naravno ne svoje, nego tuđe) a sve pod krinkom Božjih glasnika kako se spasiti, što činiti. Mi kao vjernici imamo jasnu poruku od Gospodina kojom smo započeli ovu korizmu; Obratite se i vjerujte evanđelju!
Vaši biskupi, svećenici uz vas su. Oni svaki dan prinose Gospodinu svetu euharistiju za vas, mole za vas, trude se preko medija ohrabriti vas, reći vam – s vama smo!
U svakoj biskupiji, župi, biskupi mole, brinu se. Narod je progonstvu vapio za Gospodinom, za svim onim što su izgubili, proroci su ih hrabrili da ne klonu. I ja vas sve , dragi prijatelji hrabrim, nosim u svom srcu, prinosim na žrtveniku sve vaše patnje, strahove, boli, suze…
Neka Vas sve čuva dobri Bog, zagovor Bogorodice i svetaca i blaženika. Molite, a ne proklinjite, ne bojte se, nosite nadu u svojim srcima!
Primjedbe
Objavi komentar