NEMIR ISTINE

 

Grafiti ponekad nagrđuju fasade zidova, ali ponekad znadu poslati snažne i duhovite poruke. Tako negdje na početku ovog zadnjeg balkanskog rata na zidu pošte u Sarajevu osvanuo je grafit „ Ovo je Srbija“, drugi dan ispod njega neki šaljivđija nadodao je „ Budalo, ovo je pošta“. Prije nekoliko godina u Splitu pokraj glavne ceste osvanuo je grafit slijedećeg sadržaja „ Bog je mrtav, Nietzsche“ Nedugo nakon toga netko je napisao „Nietzsche je mrtav. Bog.“ Još u onoj bivšoj državi jedan nas je profesor upozorio na grafite z javnim zahodima. Istina bilo je tu svega i svačega, ali mnogi od njih imali su i jasnu političku poruku. Zapravo to su bila jedina mjesta gdje si na određeni način mogao javno obznaniti svoje mišljenje ili neslaganje s poretkom bez straha od represije.

Bojim se da dolaze vremena kada će opet grafiti ispisani u noćima po zidovima ili javnim zahodima (ako u međuvremenu i tamo ne postave kamere) biti jedina mjesta slobode izražavanje drugačijeg od onoga kojega odrede Ministarstva istine sakrivena iza raznih novo govornih akrobacija. U trenutcima i vremenu kada se drugačije mišljenje i drugačiji govor može proglasiti „govorom mržnje ili netolerancije“ zabrinjavajuća je tendencija koju polako, ali uporno osvajajući nekada demokratske institucije guraju oligarsi „civilnog društva“ ili kako bi ih nazvao Patrick Buchanan u svojoj knjizi Smrt zapada „ misionari novog poretka“ ili  Douglas Murraj u Ludilu gomile „predvodnicima i  agitatorima  ludila gomile“.

Zapravo pada mi na pamet ulomak Evanđelja koje je zapisao evanđelist Marko kako Isus dolazi u sinagogu u Kafarnaum. Ljudi su bili zaneseni njegovim govorom. U toj masi ustaje tek jedan čovjek. Ne da bi se suprostavio Isusu i njegovu govoru. Dapače, priznaje Isusu da je u pravu. U čemu je onda kvaka? On Isusu osporava pravo na govor, takav govor jer on ugrožava njegov način mišljenja, filozofije života. Dapače, on smatra da Isus želi uništiti takav način promišljanja života… Isusov „grijeh“ nije u krivom nauku, neistini – on zapravo „ugrožava“ manjinu, njihov način mišljenja i pogleda na život. Ne radi se ovdje o istini ili laži. Nije važno da li je nešto istinito ili nije već se radi o osjećajima. Kako se pojedinac ili grupa osjeća u susretu s istinom. Ide i korak dalje; on ne niječe samo pravo na govor istine, nego traži da napusti i samo mjesto, javni prostor.

Promotrimo li ovaj događaj i s one druge strane vidjet ćemo pozitivnu stranu reakcije ovih manjinca u Kafarnaumu. Isusova riječ – Istina kod jednih stvara zanesenost jer je govorio ne kao poznavatelj Istine, nego kao Istina. Nije tumačio, prenosio, umovao, doumljivao – iznosio je sebe kao Istinu. Kod ovog manjinca izazvala je nemir. Ključna je riječ u cijelom ovom opisu upravo – nemir… Istina uvijek izaziva nemir koji rezultirao određenim akcijama.

Postoje pojedinci grupe koji su protiv onoga što zastupa i o čemu govori Crkva. U tome nema ništa sporno. Opasnost se krije u zahtjevu izrečenom davno u Kafarnaumu da se izbaci taj govor iz javnosti jer kao što reče Nietsche – Bog je mrtav. Što mrtvac ima tu prodavati mudrost prosvjećenim ljudima.

A što ako i nije sve tako – pa je možda da parafraziram grafit – čovjek je mrtav. Ima ipak jedna utješna istina – za Boga čovjek nikada nije mrtav, otpisan.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Živjeti da bi se propovijedalo(1)

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

OBOSTRANO PODCJENJIVANJE