U čemu je kvaka?

"Bez nedjeljne euharistije mi ne možemo živjeti. Zar ne znaš da kršćanin živi za euharistiju i euharistija za kršćane?" mučenik Saturnin s konca trećeg stoljeća. U tim njegovim riječima sadržan je sav sadržaj i smisao kršćanske vjere.

Današnje Evanđelje o dvojici Isusovih učenika govori upravo o životvornoj snazi euharistije (mise). U tom trenutku slavljenja događa se onaj klik u vjeri. Evanđelist kaže da je Isus za njih bio  Neznanac, slučajni Usputnik. U trenutku lomljenja kruha on postaje ono što jest – Gospodin. Biva prepoznat.

I ne samo to. Događa se i unutarnja promjena, budi se potreba priopćiti, iznijeti iz sebe to iskustvo i podijeliti ga s drugim.

Možda ljudima sa strane ne izgleda to toliko važno iz jednostavnog razloga što na sve to gledaju iz druge perspektive. Stoga im je teško razumjeti koliko su mnogi kršćani patili i čezmuli za slavljem euharistije. Euharistija je oduvijek bila središte kršćanskog života, identitet. Sabiranje oko stola, lomljenje Božje riječi i kruha bio je izvor i nadahnuće. Stoga razumijem na određeni način ljude koji to ne razumiju i čude se zašto kršćani toliko žele slaviti euharistiju. Kao odgovorni članovi društva prihvatili su na poticaj pape Franje, svojih biskupa i odgovornih u društvu da ne sudjeluju u euharisitji nedjeljom i na svoj najveći blagdan – Uskrs. I ne samo katolici nego i ostali pripadnici kršćanskih crkva, a ovih dana vidimo da je sigurno teško i pripadnicima islamske vjeroispovijesti

Možda ponekad i nismo svijesni upravo te jezgre, srčike vjere. Zanimljivo je pri tome opaziti da oni koji bi svim silama željeli maknuti kršćane iz javnosti itekako dobro opažaju važnost euharistije u životu kršćana. Da nije tako, zar bi digli toliku halabuku i dreku oko odluke Stožera o održavanju svetih misa od 2. svibnja.Teško mi je povjerovati da je to baš neka briga oko zdravlja građana. Toliki Hlebinac još nisam. A za to imam etekako dobre argumente. Zanimljivo da se mišljenje stožera ne odnosi samo na katolike nego i na sve vjerske zajednice, a glavni udar sekularista je Katolička crkva. Gdje je kvaka 22?

Duboko sam u sebi nosio vjeru da ćemo kroz ovo vrijeme kušnje – pandemije i potresa u Zagrebu izaći drugačiji, bolji, spremniji živjeti zajedno, s više razumjevanja i empatije. Danas vjerujem sve manje u to. Nemojte mi zamjeriti na nevjeri! Neki će istina izaći bolji i drugačiji, ali većina nikada ništa ne nauči.

Euharistija je čin ljubavi, a ona u sebi nosi darivanje, žrtvu…Isus se žrtvovao za dobrobit čovjeka i svijeta, odrekao se svoga božanstva i postao jednak nama osim u grijehu kako kaže apostol Ivan. Darovao nam se u euharistiji. Odrocanje kršćana u ovo vrijeme pandemije čin je darivanja i žrtve, odricanja za dobrobit društva.

Veseli nas ako smo barem malo pridonijeli općem dobro, sigurnosti i sudjelovali da se sve ovo bar stiša.

Ne tražimo priznanje za to. Niti mislimo da smo zaslužili ga.Željeli bi imat samo malo mira da uživamo u onome nama najljepšem i najsvetijem – euharistiji. Ako je potrebno spremni smo opet na žrtvu.