RIJEČ BOŽJA TEMELJ NAŠE VJERE

 

U vremenu smo korizme, u nacionalnom svetištu sv. Josipa muža duboke vjere, čovjeka koji nije bio lišen sumnji, dvojbi, iskušenja u svojoj vjeri. Ponekada nam se čini dalekim, nedohvatljivim nama običnim smrtnicima. Istovremeno i tako bliskim kao netko tko živi tu pokraj nas..

Čovjek kojem je bilo povjereno Božje djelo, Božji plan s ljudima – Isus Krist. I nama je povjereno to isto Božje djelo, Božji plan – Isus i njegovo djelo. Možda ponekad nismo svijesni koje nam je povjerenje Bog pokazao, što nam je predao u naše ruke.

To je jedna od bitnih oznaka naše kršćanske vjere: Božja vjera u nas, mene, tebe.Bog mu je rekao u njegove ruke polaže svoga Sina. Josip je slušao tu riječ – Božju riječ.

On joj je vjerovao.

Našoj kršćanskoj vjeri vlastito da se ona, kao i Josipova vjera rađa iz slušanja Božje poruke, nama prvenstveno iz slušanja Isusova Evanđelja. Dakle vjera se rađa, živi po slušanju.

Ta Božja poruka nije tek puka teorija, propis nego riječ koja je uosobljena u Isusu Kristu. U toj poruci, riječi prepoznajemo Boga. To su učinili prvi učenici, apostoli a kasnije i ostali vjernici – a onda njega propovjedali, svjedočili.

U toj riječi prepoznajemo djelatnoga Boga, prisutnoga Boga i radosnim i tužnim trenutcima svoga života, u uspjesima i promašajima, u grijehu i u milosti, sumnjama i jasnim trenutcima.

Susret s Božjom riječju je izazov za svakoga kršćanina u kojem se predjeljuje ili ne opredjeljuje, mijenja ili otklanja.

Josip se našao pred izazovom Božje riječi, prihvatiti ili otkloniti Božju riječ da to što Marija nosi pod svojim srce, - da je to uistinu Božje dijete, Sin Božji.

Crkvi je Božja riječ darovana da je sluša, slušajući je raste u vjeri i milosti. Dana joj je da je čuva, živi predaje i naviješta drugima.

Zašto Mojsuije naglašava upravo to: poslušajte zakone Božje, poslušajte riječ Božju? I daje odmah odgovor – da ih možete vršiti.

Većina u automobila ima igrađeni GPS, mnogi ga imaju u mobitelima. Jednostavan je razlog da bismo znali kako i na koji način stići negdje, stići do cilja.

Božja je riječ ona koja nas usmjerava kojim putem stići do cilja, daje nam uporište i sigurnost. Mijenja nas, mijenja naše smjerove, planove.

Ponekad dolazimo u iskušenje da promjenimo Božju riječ, ili kako se to danas kaže, osuvremenimo, prilagodimo, jer je to često puta „tvrda besjeda“ koja poput oštra noža zasijeca u naš život.

Isus poručuje – da nije došao dokinuti, promjeniti Božju riječ – on je utjelovljena Božja riječ.

Stoga nastojmo poput Josipa u ovo korizmeno vrijeme, i ne samo sada pozorno slušati Božju riječ, njome se hraniti, krijepiti, dopustiti da nas ona vodi i učvršćuje u našoj crkvenosti.