Chesterton

Katolička Crkva "je jedina stvar koja spašava čovjeka od ponižavajućeg ropstva postajanja djetetom svoga vremena"
Ateizam je uistinu najsmionija od svih dogmi... jer ateizam je tvrdnja univerzalnog negiranja.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Nosite nadu u sebi

Dragi prijatelji, postoje vremena sjetve, vremena žetve, vremena tuge i vremena radosti, vremena pretilosti i vremena gladi, postoje vremena…. Ništa nepoznato kroz povijest ljudskoga roda. Ništa nepoznato ni u povijesti Crkve, ni u vjerničkoj povijesti. Naravno da postoje danas strahovi. Oni su normalni, jer suočavamo se s nečim nepoznatim, ali opasnim. Nečim i kad preživimo sve to – ostavit će dugotrajno posljedice u našim životima ( pojedinaca i društva). Ovo je naš hod kroz pustinju. Prilika da skupimo hrabrost i suočiti se sa svojom pustinjom, svim svojim iluzija, prividima o vlastitoj veličini, sposobnosti, vlastitim ograničenostima. Izraelski je narod lutao pustinjom 40 godina da se suoči s onim iza i onim ispred sebe, da umre sve ono staro i iz pustinje iziđe sve ono novo rođeno u suočavanju s pustinjom. Vidim mnogi se ljute na odluke pape, biskupa, mnogi su bijesni, mnogi osuđuju, a mnogi se ne libe i najnižih uvreda, makar sebe smatraju vjernicima. K...
Pročitajte više

Prva korizmena nedjelja

Jedna od bitnih oznaka kršćanstva jest – put, putovanje koje pretpostavlja jodanje. Korak po korak Kretanje prema… Sam Gospodin neprestano je u pokretu. Hodanje pak pruža mogućnosti raznoraznih susreta, novih otkrića sebe, svijeta, ljudi. Biti vjernik, znači stalno biti na putu, stalno otkrivati i približavati se cilju.Rast! Najbolja je to slika vremena u koje smo zakoračili. Zakoračiti znači krenuti, odvažiti se. Promjena u životu Isusa iz Nazareta dogodila se upravo u odlasku u pustinju. Tu je proveo 40 dana i piše da su mu se tamo dogodile dvije stvari; boravio je među divljim životinjama i anđeli su mi služili. Oboje. Ne može jedno bez drugoga. Odvažimo se i mi u ove korizmene dane poći, krenuti na duhovno putovanje, putovanje u unutrašnjost, u pustinju svoga života. Na tom putu otkrit ćemo; neprepoznate dijelove sebe koji nam se ne sviđaju, kojih se sramimo, kojih se bojimo – jednom riječju – mračne strane sebe. Svatko ih od nas ima. Bit će to strašan susret. Ali otkrit...
Pročitajte više

O tempora, o mores

  Sjetih se čitajući današnje evanđelje kako je prije par godina zborio akademik Silobrčić   kako mu u Hrvatskoj smrdi i gadi se sve što miriše na popove i Crkvu, osobito Katoličku, ali mu ne smrdi biti uglednim članom isntitucije koju su osnovali popovi (HAZU). Nije odbio kandidaturu, dapače s ponosom ju je prihvatio. Njegov se ured nalazi isto u zgradi koju su sagradili popovi. Nisam čuo da je odbio biti članom "popovske ustanove". Toliko o dosljednosti progresivaca i posvješćivaća  nas zatucanih. Hrvati, osobito katolici gade se našim progresistima, prosvjećenim i posvješćenicima ali im se ne gadi uzeti pare tim istim zatucanim, zaostalim katolicima. Svi smo mi za njih "ljudi slučajevi". Po njima najbolje bi bilo ograditi nas bodljikavom žicom i izolirati nas da ne zagađujemo prostor prosvjećenima i progresivnima. „ Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ...
Pročitajte više