Prva korizmena nedjelja

Jedna od bitnih oznaka kršćanstva jest – put, putovanje koje pretpostavlja jodanje. Korak po korak Kretanje prema… Sam Gospodin neprestano je u pokretu. Hodanje pak pruža mogućnosti raznoraznih susreta, novih otkrića sebe, svijeta, ljudi. Biti vjernik, znači stalno biti na putu, stalno otkrivati i približavati se cilju.Rast!

Najbolja je to slika vremena u koje smo zakoračili. Zakoračiti znači krenuti, odvažiti se. Promjena u životu Isusa iz Nazareta dogodila se upravo u odlasku u pustinju. Tu je proveo 40 dana i piše da su mu se tamo dogodile dvije stvari; boravio je među divljim životinjama i anđeli su mi služili. Oboje. Ne može jedno bez drugoga.

Odvažimo se i mi u ove korizmene dane poći, krenuti na duhovno putovanje, putovanje u unutrašnjost, u pustinju svoga života. Na tom putu otkrit ćemo; neprepoznate dijelove sebe koji nam se ne sviđaju, kojih se sramimo, kojih se bojimo – jednom riječju – mračne strane sebe. Svatko ih od nas ima. Bit će to strašan susret. Ali otkrit ćemo još nešto – služenje anđela.

U tom našem hodu morat ćemo prihvatiti, čak zagrliti te mračne strane, te slomljene dijelove, siromašne dijelove sebe. Uzeti ih i donijeti Bogu.

Često puta krivo mislimo da k Bogu i do Boga dolazimo po svojoj savršenpsti. To je velika zabluda mnogih kršćana. Mi k Bogu zapravo dolazimo preko naših nasavršenosti, kroz naše slabosti. Upravo u tom prostoru slomljenosti, tamo susrećemo Božje glasnike. Tamo smo pohođeni od anđela, nalazimo dubine dobrote, milosti.

Konačno moći reći: ok, to sam ja. Zavoljeti i taj dio sebe, iskreno se susresti sa sobom. U taj prostor onda ulazi Bog da sve okrene naglavačke. Valja nam se iskreno susresti sa sobom, ne da bismo se osuđivali, nego da se zavolimo. Iskrenost prema sebi.

Sotona Isus nudi lažni svijet izobilja, sjaja i moći. Izobilje nije pun stol, puni ormari, veliki bankovni računi, čast nije da te svi hvale, tapšu i slave, moć nije u vladanju nad drugima.

Uloviti svoju dušu i biti ono što jesi…u tome leži izobilje, čast i moć.