Uvod

Nalazimo se na pragu korizme. Ovaj blog nastojat ću popuniti, ispuniti svojim razmišljanjima, doživljajima.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Nosite nadu u sebi

Dragi prijatelji, postoje vremena sjetve, vremena žetve, vremena tuge i vremena radosti, vremena pretilosti i vremena gladi, postoje vremena…. Ništa nepoznato kroz povijest ljudskoga roda. Ništa nepoznato ni u povijesti Crkve, ni u vjerničkoj povijesti. Naravno da postoje danas strahovi. Oni su normalni, jer suočavamo se s nečim nepoznatim, ali opasnim. Nečim i kad preživimo sve to – ostavit će dugotrajno posljedice u našim životima ( pojedinaca i društva). Ovo je naš hod kroz pustinju. Prilika da skupimo hrabrost i suočiti se sa svojom pustinjom, svim svojim iluzija, prividima o vlastitoj veličini, sposobnosti, vlastitim ograničenostima. Izraelski je narod lutao pustinjom 40 godina da se suoči s onim iza i onim ispred sebe, da umre sve ono staro i iz pustinje iziđe sve ono novo rođeno u suočavanju s pustinjom. Vidim mnogi se ljute na odluke pape, biskupa, mnogi su bijesni, mnogi osuđuju, a mnogi se ne libe i najnižih uvreda, makar sebe smatraju vjernicima. K...
Pročitajte više

Prva korizmena nedjelja

Jedna od bitnih oznaka kršćanstva jest – put, putovanje koje pretpostavlja jodanje. Korak po korak Kretanje prema… Sam Gospodin neprestano je u pokretu. Hodanje pak pruža mogućnosti raznoraznih susreta, novih otkrića sebe, svijeta, ljudi. Biti vjernik, znači stalno biti na putu, stalno otkrivati i približavati se cilju.Rast! Najbolja je to slika vremena u koje smo zakoračili. Zakoračiti znači krenuti, odvažiti se. Promjena u životu Isusa iz Nazareta dogodila se upravo u odlasku u pustinju. Tu je proveo 40 dana i piše da su mu se tamo dogodile dvije stvari; boravio je među divljim životinjama i anđeli su mi služili. Oboje. Ne može jedno bez drugoga. Odvažimo se i mi u ove korizmene dane poći, krenuti na duhovno putovanje, putovanje u unutrašnjost, u pustinju svoga života. Na tom putu otkrit ćemo; neprepoznate dijelove sebe koji nam se ne sviđaju, kojih se sramimo, kojih se bojimo – jednom riječju – mračne strane sebe. Svatko ih od nas ima. Bit će to strašan susret. Ali otkrit...
Pročitajte više

O tempora, o mores

  Sjetih se čitajući današnje evanđelje kako je prije par godina zborio akademik Silobrčić   kako mu u Hrvatskoj smrdi i gadi se sve što miriše na popove i Crkvu, osobito Katoličku, ali mu ne smrdi biti uglednim članom isntitucije koju su osnovali popovi (HAZU). Nije odbio kandidaturu, dapače s ponosom ju je prihvatio. Njegov se ured nalazi isto u zgradi koju su sagradili popovi. Nisam čuo da je odbio biti članom "popovske ustanove". Toliko o dosljednosti progresivaca i posvješćivaća  nas zatucanih. Hrvati, osobito katolici gade se našim progresistima, prosvjećenim i posvješćenicima ali im se ne gadi uzeti pare tim istim zatucanim, zaostalim katolicima. Svi smo mi za njih "ljudi slučajevi". Po njima najbolje bi bilo ograditi nas bodljikavom žicom i izolirati nas da ne zagađujemo prostor prosvjećenima i progresivnima. „ Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ...
Pročitajte više