Gledajući učiti

Kao kapelan na jednoj zagrebačkoj župi među ostalim obavezama bio sam zadužen za vođenje župnog ureda. U uredu sam bio uglavnom do 12 sati a onda sam se zaputio do Britanca kupiti novine, cigarete i usput navratiti u kafić na piće proje ručka. Bio je to svojevrsni svakodnevni ritual. U kafić nisam svratio toliko radi pića više radi toga jer sam mogao barem jedno vrijeme u miru promatrati kroz staklo ljude koji su prolazili ulicom. Svaki je od njih hodao sa svojim brigama, radostima, nadanjima, promašajima, mislima. Svi su oni nosili u sebi i sa sobom svoj život. Jedni su se smijali, pričali, drugi šutke išli svojim putem, neki laka i hitra koraka, drugi teška i spora. Na licima, po hodu moglo se toliko toga iščitati . Za nekoga se to gledanje kroz prozor kafića moglo činiti bezvezno gubljenje vremena, drugima čisti voajerizam, za mene je to bila izvrsna škola. Nigdje, ni u jednoj školi nisam mogao naučiti toliko o ljudima koliko u tim trenutcima.

Znam da su prošla ta vremena. Danas umjesto promatranja ljudi gledaju se zasloni mobitela, tableta. Što je za mene bio prozor kafića kao pogled u svijet danas je to tehnika. Ja sam mislio i mislim i danas da tako malo znam o ljudima, a zapravo sam saznao toliko puno. Danas misle da znaju puno a neznaju ništa.

Zapravo, na promatranje ljudi potaknuo me jedan Galilejac koji je živio prije jedno dvije tisuće godina. Pretpostavljam da znate na koga mislim – Isusa iz Nazareta. Bio je Bog, ali bio je i čovjek kako kaže njegov učenik Ivan „ s nama u svemu jednak osim u grijehu“.

Uvijek me iznenađuje svojim postupcima prema ljudima, odnosom prema pojedincima i skupinama. Zanimljiv je njegov neverbalni stav. Promatranjem zamjećuje a onda proniče u čovjekovu nutrinu. Sposobnost zamjećivanja. Ona ga vodi do rušenja stereotipa o ponašanju i postupanju prema drugima. Promatrajući ljude otkriva skrivenu stranu čovjeka što mu omogućava ispravno razumjeti a onda i prihvatiti čovjeka. Na koncu pomaže samom čovjeku da prihvati sebe i u tom trenutku se događa promjena.

Isus onoga Zakeja koje se popeo na smokvu ne doživljava kao većina ljudi – kao pohlepnog poreznika, preljubnicu koju žele kamenovati ne doživljava kao preljubnicu, onu Samarijanku kod Jakovljeva zdenca kao ženu koja je promjenila petoricu muškaraca. Promatra ljude – otkriva u njima skrivenu stranu, ranjenu stranu. Jer došao je kako sam kaže; ne radi zdravih, nego radi bolesnih, ne radi pravednih nego radi grešnih.

Ovih nedjelja pod euharistijom slušamo kako Isus šalje svoje apostole i upozorava ih upravo na to – da promatraju ljude kako bi im mogli na ispravan način pristupiti.

Možda bi se i mi svećenici trebali ad svime time zamisliti. Kolko prema ljudima pristupamo kako službenici Institucije a koliko kao Isusovi apostoli, poslanici. Isus šalje učenike ne kao službenike Institucija nego one koji su poslani služiti čovjeku.

 


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prva korizmena nedjelja

Jedna od bitnih oznaka kršćanstva jest – put, putovanje koje pretpostavlja jodanje. Korak po korak Kretanje prema… Sam Gospodin neprestano je u pokretu. Hodanje pak pruža mogućnosti raznoraznih susreta, novih otkrića sebe, svijeta, ljudi. Biti vjernik, znači stalno biti na putu, stalno otkrivati i približavati se cilju.Rast! Najbolja je to slika vremena u koje smo zakoračili. Zakoračiti znači krenuti, odvažiti se. Promjena u životu Isusa iz Nazareta dogodila se upravo u odlasku u pustinju. Tu je proveo 40 dana i piše da su mu se tamo dogodile dvije stvari; boravio je među divljim životinjama i anđeli su mi služili. Oboje. Ne može jedno bez drugoga. Odvažimo se i mi u ove korizmene dane poći, krenuti na duhovno putovanje, putovanje u unutrašnjost, u pustinju svoga života. Na tom putu otkrit ćemo; neprepoznate dijelove sebe koji nam se ne sviđaju, kojih se sramimo, kojih se bojimo – jednom riječju – mračne strane sebe. Svatko ih od nas ima. Bit će to strašan susret. Ali otkrit...
Pročitajte više

Nosite nadu u sebi

Dragi prijatelji, postoje vremena sjetve, vremena žetve, vremena tuge i vremena radosti, vremena pretilosti i vremena gladi, postoje vremena…. Ništa nepoznato kroz povijest ljudskoga roda. Ništa nepoznato ni u povijesti Crkve, ni u vjerničkoj povijesti. Naravno da postoje danas strahovi. Oni su normalni, jer suočavamo se s nečim nepoznatim, ali opasnim. Nečim i kad preživimo sve to – ostavit će dugotrajno posljedice u našim životima ( pojedinaca i društva). Ovo je naš hod kroz pustinju. Prilika da skupimo hrabrost i suočiti se sa svojom pustinjom, svim svojim iluzija, prividima o vlastitoj veličini, sposobnosti, vlastitim ograničenostima. Izraelski je narod lutao pustinjom 40 godina da se suoči s onim iza i onim ispred sebe, da umre sve ono staro i iz pustinje iziđe sve ono novo rođeno u suočavanju s pustinjom. Vidim mnogi se ljute na odluke pape, biskupa, mnogi su bijesni, mnogi osuđuju, a mnogi se ne libe i najnižih uvreda, makar sebe smatraju vjernicima. K...
Pročitajte više

Cvjetna strana Galileje

Svi imamo neke snove, planove, očekivanja. Značajka je to vrste koju nazivamo čovjekom. Zato je i iskovana ona narodna da nada umire posljednja. Kada želimo nekoga uvrijediti reknemo mu da nema mašte. Na tome počivaju sve ljudske djelatnosti, od umjetnosti, religioznosti, nauke. Ponekad se sve to ostvari, ponekad ne…Valja ih uvijek imati. Neki dan pročitah da svaki čovjek bez obzira bio vjernik ili nevjernik u Bibliji može pronaći mnoga nadahnuća.Teško da možemo bez nje razumjeti i našu zapadnu kulturu. Tako i mnogi kršćanski blagdani postali su dio života i vjernika i nevjernika. Svaki na ih svoj način doživljava. Svakom su na svoj način poziv na obnovu onoga vrijednoga u čovjeku Nalazimo se u teškim vremenima, vremenima kušnje, iskušenja, ali i vremenima zrenja. U ovim će vremenima mnogi vjernici od vjere otpasti, mnogi se nevjernici vjeri vratiti. Ovo je na neki način vrijeme prosijavanja. Mnogi kažu da smo uzletjeli, mislim da smo živjeli u svijetu prizemnosti, p...
Pročitajte više