Zastani na trenutak /meditacije1/
Ova pandemija dođe onako i na dobro. Malo se
posvetiš nekim stvarima koje su ti se „po putu“ pogubile. Uvijek negdje „izvan
sebe“, a najmanje „pri sebi doma“. Kako
kaže ona pjesma „…prva ljubav zaborava nema…“ tak se i ja malo više u ovo vrijeme
posvetio svojoj prvoj ljubavi – čitanju. Uz dobre knjige pročitam i neke druge
tekstiče i promišljanja. Nađe se i vremena za neka mudrovanja o svemu i
svačemu. Dakle, nije sve zlo za zlo.
Mjesecima, godinama gomilam knjige. Vrijeme
prolazi a onda dođe pandemija pa me natjera malo zaviriti što sam sve to
skupio. Tako trenutno čitam izvrsnu knjigu dr Manfreda Lutza: Bog – mala
povijest Najvećega (obavezno štivo za ateista, agnostika i vjernika). Ovo
„obavezno“ drži vodu.
Složio bi se s Douglas Murrtayem da je u pravu kada kaže da je jedina gora stvar od
vjere, njen izostanak. Istina u ime Boga, boga, bogova činile su se razne ružne
stvari. U svojoj biti kršćanstvo je vjera oslobođenja, ponekad to i nije bila.
Nije neka posebna hrabrost to priznati. Kakav je tek krljanac nastajao kada se
vjeru u Boga nastojalo odstraniti iz života ljudi. Ne treba poći u daleku
povijest sjetimo se samo krvavog pira Francuske revolucije, Meksičke revolucije
i ostalih više ili manje poznatih revolucija i „oslobodilačkih pokreta“.
Ludilo gomile
Douglasa Murraya svakako slijedeća je knjiga na popisu jer vele da će corona
potrajati. Nadam se da će to biti dobro štivo kroz ovo vrijeme došašća koje i
samo postaje ludilo za gomile ili kako nešto, što je dobro zamišljeno kao
vrijeme interspekcije, uslijed potrošačkog ludila, lišenog sakralnog postaje ludilo gomile koja će trčati od dućana do
dućana. Ne pokušavajući propitkivati smisao svega toga tumaranja, nametnute
potrebe za darivanje beskorisnoga. Pa je tako naš Murray u pravu – od vjerskog
je ipak gori izostanak istoga.
Ulazimo u vrijeme
koje mi kršćani zovemo došašće. Rabim radije našu riječ došašće od
općeprihvaćene latinizirane – advent. Bliža mi je – jer je naša, doduše
izvedena iz latinske, ali naša je. Vrijeme dolaženje, četverostrukog dolaženja:
dolaženja k sebi (naći sebe), dolaženje drugome, drugačijemu, dolaženje Bogu i
dolaženje Boga nama. Samo po sebi veoma dinamično vrijeme, istovremene
dolaženja i izlaženja.
Bez obzira bio
netko vjernik ili zajednička riječ, stanje kroz ovo vrijeme je Isusov poziv na
BUDNOST. Ona ponajprije znači otvorenost čitavoga čovjeka, svih ljudi. Povijest
čovjeka prepuna je žalosnih, tragičnih zatvorenosti, manipulacija, ideologija.
Ići svijetom otvorenog razuma, srca i ruku jer čovjek je plod Božjeg razuma,
srca i ruku.
U ovo vrijeme dobro
je stoga posegnuti za dobrom knjigom koja otvara vidike, ispunja um i srce.
Primjedbe
Objavi komentar