Živjeti da bi se propovjedalo

  Beit Lehem – „kuća kruha“ – Betlehem mjesto desetak kilometara južno od Jeruzalema, značajno po mnogim ljudima i događajima koji su važni za kršćane, Židove i muslimane   ali, priznali mi to ili ne – i za čitav poznati zapadni civilizacijski krug. Rodio se dječak Mariji i Josipu koji će dobti ime Yeshua bar Yehosef.     Yeshua – onaj koji spašava. Prema Lukinom evanđelju 2, 1-20   U Betlehemu se rodio Isus Krist na rubu grada u špilji koja je pastirima služila kao sklonište za stoku i njih. Dakle, negdje na rubu. Zapravo čitav život toga djeteta ali i kasnije kao odrasla čovjeka odvija se negdje na rubovima društva. Prvi koji dolaze vidjeti to dijete nisu neka velika izaslanstva, dolaze pastiri, ne baš neka ugledna društvena skupina onoga vremena. Kažu neki – sve to bajka, priča. Mit. Dopustimo na trenutak da i jest sve to. Zar život svakog pojedinca nije jedna priča, bajka, mit. Ogoljen život, sveden tek na um, znanost postaje zbroj elemenata i njihovog m...

  Postoje vremena, mira, tišine, blagostanja, bezbrižnosti. Vremena u kojima se osjećamo moćnima, jakima i nedodirljivoma, u kojima mislimo da smo dohvatili nebo, da nam nitko iznad nas ne treba. Postoje vremena… Postoje vremena kada se svijet iluzija ruši, nestaje. Koliko god se trudili da ga zadržimo curi nam ko pijesak između prstiju. Čini se da se svijet, naš svijet, svijet koji sagradismo samo ruši, nestaje. To je trenutak kušnje, trenutak ulaska u pustinju života i svijeta koji smo stvorili za sebe prognali Boga iz toga svijeta. To je svijet podzemlja. Mislimo da smo stvorili nebo na zemlji – sami – bez Boga, jer za toga starca nema mjesta ni na zemlji, ni u ljudskim srcima otežalima u svakojakim proždrljiivostima. A zaprvo sve je to jedna velika opsjena. Nismo se uspeli na nebo da skinemo Boga, sišli smo u tamu podzemlja. Odustali od puta po suncu prema sebi, pobjegli u podzemlje od sebe. Umjesto tišine stvorili smo dreku bez smisla i sadržaja, osim što smo umislil...

  Ova pandemija dođe onako i na dobro. Malo se posvetiš nekim stvarima koje su ti se „po putu“ pogubile. Uvijek negdje „izvan sebe“, a najmanje „pri   sebi doma“. Kako kaže ona pjesma „…prva ljubav zaborava nema…“ tak se i ja malo više u ovo vrijeme posvetio svojoj prvoj ljubavi – čitanju. Uz dobre knjige pročitam i neke druge tekstiče i promišljanja. Nađe se i vremena za neka mudrovanja o svemu i svačemu. Dakle, nije sve zlo za zlo. Mjesecima, godinama gomilam knjige. Vrijeme prolazi a onda dođe pandemija pa me natjera malo zaviriti što sam sve to skupio. Tako trenutno čitam izvrsnu knjigu dr Manfreda Lutza: Bog – mala povijest Najvećega (obavezno štivo za ateista, agnostika i vjernika). Ovo „obavezno“ drži vodu. Složio bi se s Douglas Murrtayem da je u pravu kada kaže da je jedina gora stvar od vjere, njen izostanak. Istina u ime Boga, boga, bogova činile su se razne ružne stvari. U svojoj biti kršćanstvo je vjera oslobođenja, ponekad to i nije bila. Nije neka posebna hr...

  Sjećam se kako je želeći mi se narugati pred svima drugima zastavnik u JNA slavodobitno uskliknuo kako neki vjeruju u Boga i da je svemogući. Ako jest, doda on slavodobitno; zašto ne može načiniti brdo bez doline? Uistinu argument dostojan i najvećih umova kroz povijest. No, nisu samo zastavnici u JNA bilo obdareni mudroslovnošću ovoga tipa. Povijest i sadašnjost ih je puna. A biti će ih dok je čovjeka na ovoj zemlji. Ni sam Isus Krist nije bio izuzet od susreta s ovakvim mudroslovcima. U Matejevom evanđelju   (22, 34-40) susrećemo upravo jednog takovog znalca. On pita Isusa – koja je zapovijed od svih Božjih najveća. Nije problem samo u pitanju već u pokušaju difamacije Isusa pred slušateljima. Isus mu lijepo govori, onako uvijeno da, premda slovi za zakonoznalca, nema pojma o zakonu. Možda poznaje slovo zakona, ali ne poznaje duh i smisao zakona. A duh i smisao je u ovome: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je naj...

  Veliki Mak Dizdar u svojoj pjesmi Modra   rijeka završava ovako…ima jedna modra rijeka, valja nama preko rijeke. Svaka rijeka ima dvije obale. Jedna poznata na kojoj živimo, druga tek u slutnjama, naznakama… Naš je Zlatko, dopustite da ga zovem našim i mi koji mu nismo rod – jer on je bio naš; ne samo bio dobar doktor, požrtvovan, jednostavan…on je bio naš prijatelj. Znao si da si u sigurnim rukama i da će sve učiniti da ti pomogne. I znam samo jedno – da njega nije bilo, danas nebih ovdje stajao. Zato mu jedno veliko hvala! Svaki je čovjek bogatstvo zemlje, kao što reče jedan moj stari profesor dok još bijah na fakultetu: svaki je čovjek Božji poljubac zemlji. Završio je život na jednoj strani rijeke „p reko slutnje preko sumnje valja rijeku prijeći“ , vjerujem da će te dobri Lađar prevesti preko rijeke na drugu stranu – stranu gdje nema suza, muke i patnje, tamo gdje slutnja postaje stvarnost. Nama će ostati sjećanja na druženja, razgovore, savjete, pomoć koju sm...

Školska je godina iza nas. Usprkos praznicima već se razmišlja o slijedećoj. Kakva će biti? Na koji će se način raditi? Kako će se školska godina približavati sve više će biti u fokusu. Osobito će biti sve glasniji pobornici protiv jednog i to izbornoga predmeta – vjeronauka. U ovom kratkom razmišljanju posvetiti ću nekoliko redaka upravo tom predmetu. I to onom koji mi je po failu najbliži – Katoličkom vjeronauku. Ako ne želite da se vidi dno potoka dovoljno je uzeti štap, baciti veliki kamen i zamutite vodu i počnete se derati kako je ova voda zagađena, mutna, štetna po zdravlje. Što više bacate kamenje i lupate štapom voda će biti sve mutnija i ljudi će povjerovati da je voda opasna po zdravlje, pa i život. Sve mi se nekako čini da se slično radi i kad je o ovoj temi riječ. Često se može čuti kako Hrvatska mora biti sekularna država. Država to jednostavno ne može biti.U tom bi slučaju bila diktatura. Država može biti samo laička, društvo može biti sekularno ili težiti tome ili j...

Veliki kršćanski radijski i tv propovjednik nadbiskup Fulton Sheen rekao je jednom da u Americi nema ni 100 mrzitelja Crkve, ali ima milijune mrzitelja onoga što Crkva nije jer jednostavno ne poznaju Crkvu. Dovoljno je samo letimično baciti oko na pojedine ćlanke u medijima, osobito one na internetu pa da se uoči da je slavni Sheen imao pravo. O komentarima ispod tekstova da i ne govorimo. Žalosno je da i vjernici, ili oni koji sebe smatraju vjernicima i katolicima svoje Crkve ne poznaju. Vidim da je u takozvanim civilnim medijima prizveo određeni učinak dokument Kongregacije za kler pod naslovom Pastoralna preobrazba župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve. Cilj je Dokumenta potaknuti suodgovornost krštenika i promicati pastoralnu skrb utemeljenu na bliskosti i suradnji među župama. Želi se na poseban način istaknuti misionarsko poslanje župe pa se navodi da je važno da se svi u Crkvi osjećamo kao kod kuće, potiče se na suradnju unutar župne zajednice, veću ulogu l...